Sunčica je sjedila na klupi u parku, gledajući kako se sunce polako spušta iza horizonta. Pored nje je sjedila Jagoda, njezina najbolja prijateljica. Jagoda je sutra odlazila u inozemstvo, a Sunčica je osjećala težinu u srcu. "Ne mogu vjerovati da stvarno odlaziš," rekla je Sunčica, pokušavajući zadržati suze. "Kako ću bez tebe?" Jagoda je uzdahnula i stavila ruku na Sunčicino rame. "Znam da je teško, ali ovo je prilika koju ne mogu propustiti. Novi posao, nova zemlja... sve je to tako uzbudljivo, ali i zastrašujuće." Sunčica je kimnula glavom, razumijevajući, ali i dalje osjećajući bol. "Sjećam se kad smo se prvi put upoznale u osnovnoj školi. Bile smo nerazdvojne od tada." "Da, sjećam se," nasmijala se Jagoda. "Uvijek smo bile zajedno, kroz sve uspone i padove. Ali, znaš, prijateljstvo ne završava samo zato što se selim. I dalje ćemo biti u kontaktu, razgovarat ćemo svaki dan." "Znam," rekla je Sunčica, "ali neće biti isto. Nećeš biti tu da zajedno pijemo ... BUTTON_READ_MORE