Lea je voljela provoditi slobodno vrijeme u starim knjižarama. Miris starih knjiga i tišina koja je vladala među policama uvijek su je smirivali. Jednog subotnjeg jutra, dok je pretraživala police u maloj knjižari u centru grada, njezina pažnja privukla je stara, prašnjava knjiga. Izgledala je kao da je godinama nitko nije dotaknuo. Lea je pažljivo uzela knjigu i otvorila je. Između stranica, pronašla je stari, požutjeli papir. Bio je to ljubavni pismo. Pismo je bilo napisano rukom, a tinta je bila blago izblijedjela. Lea je počela čitati: "Draga Ana, Svaki dan mislim na tebe. Tvoje oči, tvoj osmijeh, tvoj glas - sve mi to nedostaje. Želim ti reći koliko te volim, ali riječi mi uvijek nekako pobjegnu. Nadam se da ćeš jednog dana pročitati ovo pismo i shvatiti koliko mi značiš. S ljubavlju, Ivan" Lea je bila dirnuta. Pismo je bilo puno emocija i ljubavi, ali nikada nije bilo poslano. Tko su bili Ana i Ivan? Zašto pismo nikada nije stiglo do nje? Lea je odlučila saznati... read more