Lea je sjedila u kupeu vlaka, gledajući kroz prozor kako krajolik prolazi. Bila je to duga putovanja od Zagreba do Splita, a ona je imala dovoljno vremena za razmišljanje. Ubrzo nakon što je vlak krenuo, vrata kupea su se otvorila i ušla je mlada žena s osmijehom na licu. "Bok, mogu li sjesti ovdje?" upitala je. "Naravno, slobodno," odgovorila je Lea, pomaknuvši svoju torbu kako bi oslobodila mjesto. "Ja sam Sunčica," rekla je žena, pružajući ruku. "Lea," odgovorila je, prihvaćajući ruku. Razgovor je započeo s uobičajenim pitanjima. Sunčica je pričala o svom poslu u Splitu, dok je Lea spomenula da ide posjetiti prijatelje. Kako su sati prolazili, razgovor je postajao sve dublji. Sunčica je pričala o svojim snovima i ambicijama, dok je Lea dijelila svoje strahove i nade. "Znaš," rekla je Sunčica, "uvijek sam željela putovati svijetom, ali nikad nisam imala hrabrosti." "Zašto ne?" upitala je Lea, znatiželjna. "Pa, uvijek sam se bojala nepoznatog. Ali sada, kad razgovaram s... read more