Sunčica putuje sa svojom obitelji vlakom do Splita. Sjedi pored prozora i gleda van. Vani je lijep dan. Sunce sija, a nebo je plavo. Sunčica vidi zelena polja i visoke planine. "Vidi, mama, planine!" kaže Sunčica. "Da, Sunčice, to su planine. Lijepe su, zar ne?" odgovara mama. Sunčica se smiješi i nastavlja gledati kroz prozor. Vlak ide brzo, ali Sunčica vidi sve. Vidi rijeke, mostove i mala sela. Ljudi rade na poljima. Neki ljudi voze bicikle, a neki šeću sa psima. "Tata, koliko još do Splita?" pita Sunčica. "Još malo, Sunčice. Uskoro ćemo biti tamo," kaže tata. Sunčica je uzbuđena. Voli putovati vlakom. Vlak je udoban i ima puno mjesta. Sunčica voli sjediti pored prozora i gledati van. "Sunčice, želiš li nešto pojesti?" pita mama. "Da, mama, gladna sam," odgovara Sunčica. Mama vadi sendviče i sokove iz torbe. Sunčica uzima sendvič i počinje jesti. Sendvič je ukusan. Sunčica pije sok i gleda van. Vlak prolazi pored mora. Sunčica vidi brodove i ljude na plaži. "... BUTTON_READ_MORE