Ivana je sjedila u svom dnevnom boravku, uživajući u mirnom poslijepodnevu. Sunce je nježno obasjavalo sobu, a ona je čitala svoju omiljenu knjigu. Odjednom, začulo se kucanje na vratima. Nije očekivala nikoga, pa je s blagom znatiželjom ustala i otišla otvoriti vrata. Na pragu je stajala osoba koju nije vidjela godinama. Bio je to Marko, njezin stari prijatelj iz srednje škole. Ivana je bila iznenađena i pomalo zbunjena. "Marko? Što ti radiš ovdje?" upitala je, pokušavajući sakriti svoje iznenađenje. Marko je izgledao nervozno, ali se nasmiješio. "Ivana, dugo se nismo vidjeli. Mogu li ući?" Ivana je oklijevala, ali je na kraju otvorila vrata širom i pustila ga unutra. Sjedili su u dnevnom boravku, a tišina je bila gotovo opipljiva. "Kako si?" upitao je Marko, prekidajući tišinu. Ivana je duboko udahnula. "Dobro sam, hvala. A ti?" Marko je slegnuo ramenima. "Moglo bi biti bolje. Zapravo, došao sam jer trebam razgovarati s tobom o nečemu važnom." Ivana je osjetila ka... BUTTON_READ_MORE